Kako biram knjige za čitanje?

Godinama unazad, početkom godine definišem sebi cilj šta naredne godine želim da pročitam. Pored tipa knjiga koje želim pročitati, definišem i neku minimalnu količinu koju želim pročitati.

Definisanje broja pročitanih knjiga, nije nešto što može biti uzeto kao jednoznačna mera, zato je bolje da korisimo broj pročitanih stranica. Ali ni u ovom slučaju ne treba da se držimo čisto definisanih brojeva, jer pročitati jednu knjigu od 500 strana nije isto što i pročitati 5 knjiga od 100 strana. Zato ja svoje ciljeve u vezi sa čitanjem, definišem kombinacijom ovih parametara.

Kad zadajem sebi zadatak za čitanje, trudim se da zadati broj knjiga/strana bude realan. Ponekad se ipak desi da precenim sebe i svoju volju za čitanje, pa na kraju ne uspem da ispunim cilj koji sam postavio. Ali bez obzira na to, cilj uvek treba da je postavljen malo više od realnih mogućnosti, kako bi smo na kraju dali svoj maksimum, a kad ispunimo 70% od definisanog, možemo smatrati da je vreme za postavljanje novog cilja.

Da li je to neko spomenuo OKR?

Prosečno godišnje pročitam oko 3.000 stranica, što predstavlja između 10 i 15 knjiga. Početkom ove godine definisao sam sebi zadatak da pročitam 15 knjiga, odnosno 3000+ stranica. Postavio sam i jednostavan uslov da ne budu sve edukativne, nego da pročitam barem jednu knjigu iz žanra beletristike, na svake tri publicističke knjige. Taj cilj sam i ostvario: 15 knjiga i 3700+ pročitanih stranica.

Šta planiram da čitam u 2021?

U narednoj godini želim manje da čitam, ali više da pišem. Tako da ću konkretne ciljeve za čitanje malo da smanjim. Novi plan mi je da pročitam: 10+ knjiga, odnosno 2500+ stranica.

Posao kojim se bavim, zahteva konstantno usavršavanje. Zato uvek na početku biram knjige koje će me zadržati u toku sa dešavanjima iz oblasti predutništva i programiranja. Meni je uvek zanimljivo da saznam na koji način su se određene značajne ličnosti izborile sa problemima s kojim su se susretale, zato biram da pročitam i jednu (auto) biografiju naredne godine.

Oblasti lepe književnosti predstavlja pravu hranu za dušu i bogati naš govorni rečnik, pored toga knjige mogu imati veoma zanimljive priče. U narednoj godini zato želim da pročitam barem jednu knjigu koja se smatra klasikom književnosti, jednu iz oblasti sajber pank žanra, jednu knjigu nekog savremenog pisca i najmanje jednu avanturističku knjigu koja će me odvesti na neka daleka i uzbudljiva putavanja, makar i u mislima.

Pored knjiga koje odaberem planski da pročitam, uvek ostavim i malo prostora, za neku knjigu za koju saznam onako usput a koja me u momentu zainteresuje.

Ukratko ovo predstavlja moj plan šta želim da čitam naredne godine. Koje sam konkretne knjige odabrao za narednu godinu neću sada da vam otkrijem, za to ipak morate da sačekate sledeći decembar.

Šta sam čitao u 2020. godini

Ove godine ispunio sam sebi postavljeni cilj da pročitam 15 knjiga. Knjige sam podelio u nekoliko kategorija, kako bih odvojio beletristiku od publicistike i tehničkih knjiga koje čitam zbog posla.

Najznačajnija knjiga

Zbog svog problema sa viškom kilograma i činjenice da sam se početkom godine dodatno ugojio i dostigao za mene neverovatnih 139 kg težine, kao najbitniju knjigu koju sam pročitao protekle godine izdvojiću Kompas ishrane. U njoj autor analizira istraživanja o uticaju različitih vrsta namirnica i dijeta na funkcionisanje našeg organizma, a samim tim i na održavanje zdravlja i dugovečnosti života. Na osnovu ovih činjenica daje preporuke šta je zdravo da se jede, odnosno pije.

Saveti iz ove knjige pomogli su mi da regulišem ishranu i da skinem 12 kg za 3 meseca, pritom sam jeo ukusnu hranu i ni jednog trenutka nisam bio gladan. Tako da preporučujem knjigu svima koje interesuje kako da se zdravo i ukusno hrane, bez obzira da li imaju problema sa viškom kilograma ili ne.

Hrana za dušu

Ljubitelj sam dobre priče. Filmove i knjige primarno delim po kvalitetu priče u njima, a sekundarno po žanru kojem pripadaju. Ako je priča dobra, sve ostalo su samo sporedni detalji. Filmovi naših proslavljenih reditelja, autora gore predstavljenih knjiga, oduvek su mi bili zanimljivi. S toga nisam oklevao da nabavim njihove knjige skoro istog trenutka kada sam saznao da ih ima u prodaji.

Ovde postoji jedna opasnost. U situacijama kada si bezrezervno oduševljen nečijim radom, dešava se da postaviš jako visoka očekivanja za svako njegovo sledeće delo. Ovaj postupak vrlo lako dovodi do razočarenja. To se u ovom slučaju nije desilo. Prijatno sam se iznenadio i oduševio čitajući ove knjige. Ako volite kratku formu i kvalitetnu priču, ne treba da preskočite ove knjige.

Tek kad pročitaš knjigu Slika Dorijana Greja postaje ti jasno koliko su sve novije filmske adaptacije ovog klasičnog dela loše. U njima je potpuno pogrešno i iskrivljeno predstavljen karakter Dorijana, koji je jedan izuzetno mračan, surov i zao lik. U romanu pisac nam predstavlja transformaciju bezbrižnog mladića neopisive lepote u poročnika kakav se retko može zamisliti. Pored njega, upoznajemo se i sa svetom iz ugla aristokrate hedoniste koji nas konstantno ubeđuje da su lepota i čulna zadovoljstva jedine stvari kojima se za života treba baviti. Mnoštvo filozofskih stavova, prelepih opisa i sam zaplet, čine ovu knjigu vanvremenskim klasikom.

Prošle godine sam knjigu The Phoenix Project pročitao u dahu. A onda sam saznao da ima i nastavak.

Ove dve knjige su od istog autora. Smeštene su u isti vremenski okvir, predstavljen je rad na rešavanju istog problema, samo su u svakoj knjizi različiti junaci u fokusu.

Odmah na početku čitanja došlo je do velikog oduševljenja pričom. Problemi predstavljeni u knjizi su realno opisani. Za mene koji živim i radim u tom svetu, ovo je bio napeti triler koji i sam svakodnevno preživljavam. Čitajući prvu knjigu, saznao sam i za Teoriju ograničenja (Theory of constraints) i na koji način ona pomaže da se reše problemi u proizvodnji, a da može da se iskoristiti i u IT procesima.

Knjiga je fikcija, a ideja je uzeta iz knjige The Goal – Eliyahu M. Goldratt-a. Autor je samo prilagodio radnju romana dešavanjima u IT sektoru kompanije.

Korisne knjige

Ovo su knjige koje su mi pomogle da unapredim svoje menadžerske veštine i shvatim kriterijume za dobro imenovanje stvri.

Ako ste osoba čiji posao zahteva tehničke ili kreativne veštine (programer, dizajner ili nešto slično) i dovedeni ste u situaciju da vodite tim i upravljate projektom, onda će ova knjiga biti vaš najbolji drug na početku tog putovanja. Julija, je svoju karijeru započela kao dizajner. Ubrzo po dolasku u ekipu koja je razvijala Facebook, postala je menadžer i dobila zadatak da vodi tim dizajnera. Kroz ovu knjigu ona prenosi svoje stečeno isustvo koje joj je omogućilo da na kraju napreduje do pozicije VP of Design, u Facebook-u. Knjiga je odlično napisana i puna korisnih informacija za posao menadžera, zato ima sve moje preporuke.

Kreirate novi proizvod? Otvarate novu firmu? Želite da se izdignete iznad konkurencije, odmah po izlasku na tržište? Onda je prvi korak dati kvalitetno ime proizvodu ili kompaniji koji će vas izdvojiti od drugih. To ćete naučiti baš u ovoj knjizi. U njoj ćete saznati koja imena su dobra, a koja su loša, kako se kreativnost davanja imena može staviti u proces koji sigurno daje rezultat na kraju, kao i da li vaš website mora da ima isto ime kao i vaša firma. Knjiga predstavlja odličan priručnik, koji treba konsultovati s vremena na vreme po potrebi.

Za kvalitetniji posao

Ovo su knjige tehničke prirode o kojima ne bih na ovom mestu detaljisao. Prve tri se bave programiranjem, a četvrta je o pisanju. Na drugim mestima postoje opisi šta iz njih možete saznati. Čitanje ovih knjiga sigurno ne škodi osobama koje ove teme zanimaju, a ako ne škodi znači da koristi.

Blago razočarenje

Ovo je grupa knjiga koje su me pomalo razočarale kada sam ih pročitao. Ovo nikako ne znači da su ove knjige loše, nego da sam ja svoja očekivanja postavio više nego što je trebalo. Iako sam malo razočaran u njih, ja i dalje preporučujem da se ove knjige pročitaju, jer postoje stvari koje se iz njih mogu naučiti.

Za početak moram da kažem da ova knjiga ima veoma zanimljivu alegoriju u kojoj preduzetništvo poredi sa načinom uzgajanja bundeve za učestvovanje na takmičenju za najveću bundevu. Predstavljena paralela je odlična i lepo je prikazana. Razočarenje je usledilo zato što smatram da ceo koncept nije imao dovoljno materijala da bi bio predstavljen u formi knjige. Ovo bi bio odličan malo duži blog post. Ovako je autor morao da ubacuje isprazne primere kako bi popunio prostor i koji samo razvodnjavaju celu priču, a ne služe ničemu.

Ako volite Džeremijev oštar jezik i komentare koji nisu uvek politički korektni ova knjiga vam se može i svideti.

Problem sa knjigom je u tome što je nastala bez nekog jasnog plana. Pisac je seo i napisao knjigu o mašinama koje po njemu imaju dušu. Njak. Šta to tačno znači. Priče su napisane kroz lični stav pisca, isprepleten sa malo istorijskih činjenica i anegdota o mašinama. Mašine poredstavljene u knjizi, odabrane su bez neke veće ideje i nekog cilja, rekao bih kao skup nasumice odabranih novinskih članaka od istog autora, bez jasne zajedničke tematike. Na kraju ovo sve skupa liči na nevešto ispričane priče koje se pričaju u kafani, bez jasne poruke i pouke.

Knjige koje sam mogao da preskočim

Na svetu postoji puno dobrih knjiga da bi smo vreme gubili na čitanje gluposti i budalaština. Ovaj segment kreiran je u nameri da skrene pažnju na ovakve knjige i da uštedi malo vremena osobama koje nameravaju da ih pročitaju.

Za neke od najgorih savetodavnih knjiga koje postoje, smatram knjige koje se zasnivaju na alanfordovskim izrekama. Ovo je jedna od takvih knjiga i možete je slobodno preskočiti.

Kad modifikujemo čuvenu alanfordovsku izreku:

Ako kaniš pobijediti, ne smiješ izgubiti.

dobićemo glavnu premisu knjige:

Ako želiš biti bogat, ne smeš biti siromah.

Smatram da je svaki dalji komentar u vezi nje suvišan.

Knjiga ima dobru dinamiku, brzo uvlači čitaoca u radnju i konstantno mu drži pažnju. Međutim.

Ne želim da ulazim u analizu političke konotacije knjige i njene namere da šokira, izvrgava ruglu i prejudicira o motivima i ponašanjima određenih osoba. Verujem da bi knjiga bila mnogo kvalitetnija kada ne bi imala očigledne aluzije i kada bi se više bavila samom radnjom romana i razradom svojih sporednih likova, a ne njihovim ismevanjem i nipodaštavanjem.

Ja bih svoj komentar ukratko sveo na engleski izraz: it’s not my cup of tea.


Zadovoljan sam ovogodišnjim izborom, a sad na planiranje šta ću da čitam naredne godine.

Dejan Novačić :: SFRJ za ponavljače – Turistički vodič

Knjiga Dejana Novačića “SFRJ za ponavljače – turistički vodič” je jedna od retkih satiričnih knjiga novijeg datuma, koja je doživela uspeh među našim čitaocima. Tome je donekle doprinela tema kojom se knjiga bavi, a odnekle i humor pisca koji je u nekim momentima oštar kao tup žilet, pa boli kad god poseče.

Knjiga je zamišljena kao turistički vodič kroz SFRJ. Pisac nam na satiričan način predstavlja mitove i legende ove zemlje od Tita i samoupravljanja do Steve Karapandže i vegete; vremensku zonu koja važi samo za JAT; predsednika SUBNOR-a i nosioca kaubojske spomenice 1941 Batu Živojinovića, kao i pripadnike JSO, koja je delovala u Beogradu za vreme II svetskog rata pod nazivom Otpisani. Takođe podseća nas i kako su nastale neke izreke poput: “ima bulju ko dva lista Borbe!” i zašto je Repriza Nove godine najneobičniji praznik koji se slavi.

Na momente knjiga se može učiniti dosadnom u situacijama kada se autor dotakne teme koja vam nije poznata. Lično nisam imao pojma o tamo nekom Veljku Rogošiću i Matiji Ljubeku, ali slatko sam se nasmejao kada sam pričitao deo o Mladenu Deliću i njegovom, sada već istorijskom izjavom: “ljudi moji, pa je li to moguće?!”.

Ipak na kraju ovo neće puno smetati prilikom čitanja.

Piščev humor nateraće vas da knjigu pročitate u jednom dahu (ili dva ako vam u stan dođu nenajavljeni gosti dok je čitate). Kako bih prestao da smišljam bilo kakve superlative za knjigu, izdvojiću ovde za vas jedan citat kako bih vam u potpunosti dočarao njen duh. Citat je o mešovitim brakovima, koji su nam svima dobro poznati, jer mnogi od nas potiču iz upravo takvih:

Mešoviti brakovi razlikuju se od normalnih po tome što ih sklapaju osobe koje više zanimaju polni, a manje međunacionalni odnosi. To za posledicu ima rađanje tzv. “dece iz mešovitih brakova” (“mati mi žensko, a babo muško”).

Za ostale opise morate pročitati knjigu.

Knjiga je za svaku preporuku. Ja sam uz nju proveo jedno opušteno popodne u kojem sam zaboravio na svakodnevnicu i na momenat proživeo neka “stara dobra vremena” kojih se sećam samo iz priča starijih, a koja su prestala kada sam okačio crvenu maramu oko vrata i izgovorio zakletvu: “Danas kada postajem pionir”.

 

Justejn Gorder: Zamak u Pirinejima

Pre tri meseca pod ruku mi je dospeo roman Justejna Gordera “Zamak u Pirinejima“. Roman je zamišljen je kao e-mail prepiska između glavnih likova. Ovakav koncept mi se odmah svideo i želeo sam da što pre vidim na koji način ga je pisac realizovao. Radnja romana u tom trenutku nije mi bila mnogo bitna, a raniji radovi ovog autora najavljivali su pitko štivo prožeto filozofskim razmatranjima. Rešio da izdvojim malo vremena i pročitam knjigu.

Knjiga se bavi kritičkim pogledom na religiju, paranormalne pojave i onozemaljski svet iz dva dijametralno suprotna ugla: jednog “vernika” i jednog skeptika. Radnja romana vrti se oko mističnog događaja koji je razdvojio glavne likove: Stejna i Surlum. Trideset godina kasnije posle njihovog slučajnog susreta oni odlučuju da uspostave kontakt, ali isključivo preko email-a.

Najavljivanje mističnog događaja na početku romana i njegovo pominjanje kad god se nađe zgodno mesto za to, predstavlja Tajnu (sa velikim T) romana. Tokom cele knjige oni razglabaju o toj njihovoj Tajni, ali sve do pred kraj knjige se ne objavljuje šta je u pitanju. Preveliko potenciranje na ovom događaju kao okosnici cele priče i nepotrebnim držanjem čitaoca u neznanju, istog čine samo nepotrebno smorenim, iznerviranim i nezainteresovanim za radnju romana. Da je kojim slučajem ranije otkriveno šta je u pitanju, poenta se sigurno ne bi izgubila. To ne bi pokvarilo ni čitanje, samo bi mu od početka dalo više smisla. Ovako može da se desi da odustanete i ne pročitate je do kraja. Ja sam knjigu zaklopio na 138. strani i ostavio je.

Još jedan razlog koji me je odvratio od čitanja je apsurdnost korišćenja email-a kao jedinog sredstva komunikacije. Da bih ovo objasnio moram napraviti malu digresiju. Radnja romana smeštena je u leto 2007 godine. Sredstva za komunikaciju odavno su prevazišla telegram, kao jedini oblik razgovora na daljinu. Junacima romana su dostupni i chat, i telefon, i video call. Oni insistiraju da se komunikacija obavlja isključivo preko email-a. Na nekim mestima se navodno dopisuju u realnom vremenu, tj. Surlum pošalje mail, pa čeka da joj Stejn odmah odgovori i obrnuto. Za potrebe ovakve situacije chat je idealna stvar. Pisac je morao na neki način da uvede dijalog (aktivnu raspravu) u roman, kako bi bar na momente pobegao od monotonije koju prouzrokuje čitanje dugačkih pisama junaka. Dijalog je sproveo kroz kratke email poruke i poenta mog izlaganja je da je upravo na tom mestu trebao uvesti chat, ako likovi već nisu bili spremni da razgovaraju telefonom. Jedini razlog zbog koga se pisac nije odlučio na ovaj korak, po meni je to što je pokušao da bude konzistentan i nije želeo da uvodi nov način komuniciranja junaka. Knjiga se tada ne bi mogla reklamirati kao: Knjiga sastavljena od međusobno razmenjenih email-ova Stejna i Surlun.

Večeras, razmišljajući o nekim stvarima setio sam se jednog interesantnog pasusa iz knjige koji opisuje slučajnosti. O njima ću pisati neki drugi put. Usput sam pomislio kako se možda na kraju knjige pronađe još koja zanimljiva rečenica. Upravo iz tog razloga rešio sam da pročitam knjigu do kraja, a da deo recenzije napišem sa mišljenjem koje sam stekao pre nego što sam odustao od knjige. Konačan sud izneću kad završim sa čitanjem.

Odoh sad da čitam knjigu.

Dva sata kasnije.

Moje mišljenje se i dalje nije promenilo.

Jako volim neke od ranije objavljenih dela ovog pisca, ali to nije dovoljan uslov da mi se i svako njegovo novo delo bezuslovno svidi. Smatram da je ovo jedna prosečna knjiga, koja obiluje ne tako interesantnim filozofskim razmatranjima i ako vam se ova tematika ne sviđa zaobiđite je u širokom luku.

Utopija predgovora i pogovora

Većina knjiga koje su odolele zubu vremena u poslednje vreme imaju pogrešno napisane predgovore i pogovore. Uglavnom ovde nije problem u stručnosti napisanog teksta od strane kritičara, nego o mestu gde su postavljene određene stvari.

utopija knjiga

Pre neki dan sam krenuo da čitam knjigu Tomasa Mana O najboljem uređenju države i o novom ostrvu Utopiji i kao što to obično činim, pre nego što uronim u knjigu pročitam predgovor. Čitajući taj deo uvideo sam problem: osobe zadužene za pisanje predgovora često u njega ubacuju svoje lično viđenje knjige, a njemu tu nije mesto. Continue reading